Ukrajinci

Ukrajinci

 

 

O nama

 

Ukrajinci (ukr. Українці / Ukrajinci), do 18. i 19. stoljeća poznati kao Rusini (ukr. Русини / Rusyny), su jedna od tri istočnoslavenske nacije nastanjene u Ukrajini, Rusiji, Bjelorusiji i susjednim područjima.

Ukrajinci pripadaju grupi naroda sa izrazito srednjoeuropskim (pribaltičkim) mentalitetom koji se donekle razlikuje od susjednog poljskog ili ruskog. Stara povijest ukrajinskog naroda, još je od srednjovjekovlja kreirala njihovu zasebnu nacionalnu kulturu i specifičan ukrajinski mentalitet u sklopu Kijevske Rus'i, koji je bio usko povezan sa skandinavskim podnebljem. Žene su u ukrajinskom društvu tradicionalno imale donekle privilegiran položaj i često su bile uključene u šira društvena zbivanja sve do uspostave Sovjetskog Saveza. Ukrajinski narod se donekle konsolidirao već tijekom 10. odnosno 11. stoljeća u sklopu Kijevske Rus'i te je kao takav do 13. stoljeća bio dominantan ostalim susjednim narodima. Mnogi kulturološki elementi u poljskom, bjeloruskom i ruskom društvu preuzeti su upravo od Ukrajinaca. Danas se Ukrajinci smatraju vrlo otvorenim, dobronamjernim i tolerantnim ljudima, ali izrazito ponosnim na svoju nacionalnu kulturu koja se smatra jednom od najstarijih europskih kultura uopće. Proces rusifikacije tijekom posljednja tri stoljeća ostavio je poseban trag na svjetonazor ukrajinskog stanovništva prije svega u jugoistočnoj Ukrajini koja je naknadano naseljavana ruskim stanovništvom.

Ukrajina - zastava

Današnji Ukrajinci, do 20. stoljeća su bilježeni starijim etnonimom Rusini (lat. Ruteni), nakon čega su službeno prihvatili ime Ukrajinci prema staroslavenskoj riječi ukrajina (matična zemlja). Takva odluka službenog preimenovanja uslijedila je s ciljem očuvanja starog ukrajinskog identiteta i ograđivanja u procesu asimilacijske politike ruskog cara Petra I. Ime Rusini iz 10. stoljeća najstarije je kolektivno ime jednog istočnoslvenskog naroda. Pretpostavlja se da je taj naziv u početku nastao kao posljedica mješanja vikinških i ukrajinskih plemena te njihovih međusobno povezanih riječi. U početku se radilo samo o ukrajinskom plemenu Poljanima i manjim grupacijama varjaških zapovjednika. Kijevski Rusini tijekom 10. stoljeća su porobili i stvorili saveze sa susjednim ukrajinskim plemenima s prostora Ukrajine (Derevljanima, Duljibima, Uličima, Siverjanima, zatim Tivercima i Bijelim Hrvatima), nakon čega su svi bili poznati pod istim imenom Rusini-Rusiči ili prema imenu vlastite države europski vladari su ih oslovljavali srednjovjekovnim Rusima (ne današnji Rusi). Ostala susjedna istočnoslavenska plemena do 14. stoljeća su koristila plemenske nazive, a Rusini su ih u sklopu iste države zvali rus’kim narodom, želeći time naglasiti da pripadaju njihovom teritoriju u sklopu Kijevske Rus’i.

 

Ukrajinci u Bosni i Hercegovini

Ukrajinci

Ukrajinci koji žive u Bosni i Hercegovini danas su uglavnom naseljeni na području Republike Srpske u mjestima Banja Luka, Prnjavor, Kozarac-Trnopolje, Derventa, Laktaši,Gradiška i Srbac. U krajeve Bosne i Hercegovine dolaze krajem 19. i početkom 20. stoljeća iz Zapadne Galicije -Ukrajina.Ukrajina je vjerski, pravoslavna zemlja, a Ukrajinci u BiH su većinom grkokatolici (98%), dok ih je svega 2% pravoslavne vjeroispovijesti koji su smješteni u Hrvaćanima. Veoma su pobožni, tako da pretežno naseljavaju mjesta blizu svojih vjerskih objekata. Uoči Drugog svjetskog rata u Bosni i Hercegovini je bilo oko 12.000 Ukrajinaca. Pretpostavlja se da je broj Ukrajinaca u odnosu na 1991. godinu, kada ih je bilo oko 7.500 hiljada, prepolovljen, te da ih danas ima svega 3.000 hiljade. S nostalgijom se Ukrajinci prisjećaju bivših vremena. U Devetini ( ukrajinsko selo u opštini Laktaši) je tada radila ukrajinska škola Taras Ševčenko, a danas je ona opljačkana i prazna. Veliki broj Ukrajinaca je početkom 1992. godine napustio Bosnu i Hercegovinu iz mnogih razloga ( iz straha, pretnji, nasilne mobilizacije, odvođenja u logore i drugog).Dio je migrirao u Kanadu, SAD i u razne krajeve Zapadne Evrope, posebno nakon rušenja dvije ukrajinske crkve u Prnjavoru i Staroj Dubravi. U blizini spomenute crkve u Prnjavoru, 1990. godine otvoren je i najveći centar Ukrajinaca u BiH – Kulturno-duhovni centar – gdje se danas izvode razni zabavni i edukativni programi, te kursevi ukrajinskog jezika tokom čitave godine. Osim toga, u istom kompleksu smještena je i biblioteka ukrajinske literature i ukrajinski etno-monografski-istorijski muzej u kome su smještene alatke koje Ukrajinci donose sa sobom naseljavajući Bosnu i Hercegovinu.

U povodu obilježavanja 100 godišnjice ukrajinskog prosvetiteljstva na ovim prostorima u Naseobini Lišnja 2008. godine je podignut spomenik prvoj ukrajinskoj čitaonici i školi na Balkanu. Ukrajinci su se integrirali u bosanskohercegovačko društvo, što ne znači da su se i asimilirali. Naime, oni su vjerni čuvari ukrajinskog identiteta u mnogim segmentima. Ukrajinski jezik uglavnom znaju svi Ukrajinci i on se govori u porodici, crkvi i u ukrajinskim udruženjima koje rade na čuvanju identiteta (Koordinacioni Savez ukrajinskih društava i organizacija – KRUTO sa članicama: KPUU “Taras Ševčenko” Banja Luka, KUD “Kozak” Laktaši, KPUU “Červona kalena” Lišnja, KPDU “Taras Ševčenko” Prnjavor i KUHU “Veselka” Trnopolje i “Ukrajinska matica” Banja Luka). U Devetini, selu blizu Laktaša, sačuvane su prve ukrajinske kuće pokrivene slamom. One se čuvaju kao dio istorijske baštine. Ukrajinska nošnja prisutna je u svakoj familiji podjednako kao i Kozbar, najpoznatija zbirka poezije najprevođenijeg ukrajinskog pjesnika Tarasa Ševčenka. Zanimljivo je da su očuvanju svog kulturnog identiteta doprinijeli sami Ukrajinci jer su veze s maticom do skoro bile rijetke, gotovo nisu ni postojale. Porodica, Crkva i udruženja – kulturno umjetnička društva, pored vjerske, odigrali su i društvenu ulogu, posebno kod mladih kod kojih je izražen ukrajinski identitet. Vjerski obredi se obavljaju na ukrajinskom jeziku Crkva i udruženja su ta koja ih okuplja i organizuje razna druženja gdje se izvode poznate ukrajinske igre i pjesme. Brine se i o informativnoj djelatnosti te se dobavljaju štampa i literatura na ukrajinskom jeziku kako maternji jezik ne bi pao u zaborav, a povremeno se štampaju glasila ukrajinaca sa ovih prostora. Prema crkvenim podacima Ukrajinci su se prestali doseljavati oko 1935. godine u BiH.

 

Tradicija i običaji

Običaji ukrajinskog naroda povezani su između ostalog s tradicijskim pogledom na svijet, koji se oblikovao stoljećima i sačuvao mnogo obreda koji potječu još od prije kršćanskih vjerovanja. Obredi se dijele na dva osnovna tipa: obiteljski i kalendarski. Obiteljski obredi obilježavali su značajne prijelazne trenutke u životu čovjeka, a kalendarski su obilježavali značajne trenutke u prirodi ili u ljudskoj djelatnosti. Svaki tradicijski blagdan i svaki obred usko su povezani s narodnim vjerovanjima. Obredi pri rođenju bili su popraćeni magičnim djelovanjem i različitim simbolima, jer je tajanstvenost nastanka života pripadala osobito delikatnim sferama. Svatovi su jedan od najzanimljivijih događaja, koji praćen glazbom, pjevanjem, plesom i igrama, poprima karakter šireg narodnog veselja. Najdramatičniji trenutak vjenačanja bio je obred pokrivanja, koji je simbolizirao prijelaz mlade u društvo udanih žena.
Bojanje i ukrašavanje ukrajinskih jaja vrlo je cijenjen običaj u Ukrajini i poznat je širom svijeta, a Ukrajinci imaju običaj vjerovati da jaja imaju pozitivan utjecaj na jačanje duhovne svijesti zbog toga jer zimi zemlju drže toplijom, a ujedno simboliziraju novi život koji se budi u proljeće. Mnogo je sličnih starih vjerovanja u Ukrajini, vrlo simpatičnih i bajkovitih, po čemu su ukrajinske priče vrlo zanimljive. Ukrajinske priče korijene vuku iz davne prošlosti, o čemu svjedoče brojna mitološka obilježja i animističko shvaćanje svijeta. Teme ukrajinskih priča vrlo su raznolike: priče o prirodi i životinjama, o svakodnevnici, one su šaljive, magične i pustolovne. Arhaična obilježja svijesti izrazito se ističu u lijepim pričama, u kojim je najčešće riječ o čudesnim događajima, borbi dobra i zla, kušnji i junačkim pothvatima na putu k budućoj nevjesti.

Muzika i ples

Poznati ukrajinski običaj su hahilky, koji se danas priređuju na uskrsnim nedjeljama, a sastoje se od plesova, pjesama, igara i dramskih scena koji će po vjerovanju namamiti proljeće i otjerati zimu. Ovi obredi u poganska vremena odvijala su se u svetim lugovima, danas oko crkava ili oko groblja. Pjesma i plesovi pogrebni su kult i personificiraju pogreb za mraz i zimu. Oni također izazivaju rast bilja i pokušavaju osigurati obilnu žetvu kroz magijsku glazbu, riječi i pokrete tijela.

U nekim drevnim hahilky plesovima, plesači se kreću u krug imitirajući rotaciju sunca, dok drugi raznim gestama pokazuju stalnost čovjekovog postojanja na zemlji.

 

Kuhinja

 

Soljenka, domaće ukrajinsko varivo
Soljenka, domaće ukrajinsko varivo

Klasična etnička kuhinja Ukrajinaca sastoji se od jela poznatih u njihovom jeziku kao kovbasa, varenyky, holobtsi, kapusta i boršč.

Za vrijeme Uskrsa u uskrsnu košaricu stavljaju se bojana jaja ‘pysanky’.

Ukrajinci su od davnih vremena zaokupljeni agrikulturom i odani svojoj zemlji i njenim plodovima. Ukrajina, zovu je ‘žitnicom Europe’, kruh smatra najsvetijom hranom, jer on sadržava žito koje ih održava na životu. Stara tradicija nuđenja kruha i soli gostu datira unazad mnogo stoljeća. Gostima se kod Ukrajinaca nudi okrugli kruh ‘klib’ i sol (sil) na vezenom ručniku (rušnyk) uz tradicionalni domaćinov “Vitajemo!” (=dobrodošli) .

Ovdje se može pozvati i na stare Grke, koji su prije 2000 godina nudili gostima kruh i sol. Nije to slučajno. Prije oko 2500 godina , stara Ukrajina, tada Skitija, bila je žitnica Grčke. Grčko tlo bilo je pogodno za vino i maslinu, ali ne i za žito. U ta stara vremena grčke kolonije Tyras, i recimo Panticapaeum (današnji Kerč) i Olbia su bile naseljene duž crnomorske obale Ukrajine. Ova tradicija simbolizira vezu Ukrajine s korijenima grčke kulture. Kruh i pšenica oduvijek su važan element u ukrajinskom životu, u kulturi i folkloru. Razni nacionalni kruhovi igraju značajnu ulogu u običajima i tradiciji ukrajinske kulture. Božićni, uskršnji, svadbeni i funeralni kruhovi zauzimaju središnje mjesto.

 

Linkovi:

 

Udruženja:

 

 

Vjerski objekti:

 

KONTAKT:

 

Kulturno-prosvjetno Udruženje Ukrajinaca “Taras Ševčenko

Ulica Bana Milosavljevića 18
78000 Banja Luka,
Republika Srpska, BiH

tel/fax: 051/304-003
e mail: taras-bl@teol.net

Facebook: https://www.facebook.com/p/KPUU-Taras-%C5%A0ev%C4%8Denko-Banja-Luka-100081209330464/