U četvrtak, 3. novembra, je u Narodnoj i univerzitetskoj biblioteci Republike Srpske u Banjaluci predstavljena pjesnička zbirka Marka Kravosa So na jezik. Knjigu je izdala Kuća poezije, a u organizaciji literarne večeri je učestvovalo Udruženje Slovenaca “Triglav”.
Slovenački pjesnik, pisac, esejist i prevodilac Marko Kravos živi u Trstu. Dobitnik je brojnih literarnih nagrada, a ove godine je dobio Zlatnik poezije za doprinos slovenačkoj kulturi i literaturi te za uspostavljanje mostova među kulturama. Za izdavanje njegovih lirskih i epskih pjesama na srpskom jeziku je zaslužan Zdravko Kecman, koji vodi izdavačku kuću Kuća poezije. Kravosova knjiga je izašla u zbirci Sv. Hieronim, a odlikuje je lijepa grafika. Pjesme su preveli Milan Đorđević, Nela Marković Bebler, Josip Osti i Zdravko Kecman. Predgovor su napisali Marija Pirjevec i Juan Octavio Prenz, a na literarnoj večeri je o knjizi govorio Miljko Šindić. Naglasio je raznovrstnost Kravosove poezije, a naročito se zadržao na zadnjem ciklusu Pesmi desetnice (u prevodu Pesme beskućnice).
U Kravosovoj poeziji je mnogo života – malo gorkog, a mnogo više veselog. Njegov humor je neobičan, a upravo zbog jednostavnosti jezika i svjetlucavih metafora je blizu i onima koji za poezijom ne posežu često. Autor je odličan tumač svojih pjesama koje utiču na sva naša čula, jer su pune zvukova, mirisa i okusa. Možemo osjetiti so na jeziku, onu so koja se nalazi u moru i u vjetru krajeva gdje pjesnik živi. Jedna od njegovih pjesničkih zbirki nosi naslov Sredi zemlje – Sredozemlje /Nasred zemlje – Sredozemlje/ i tako kao autor čvrsto stoji nasred zemlje i nasred Sredozemlja, čvrsto stoji i nasred života. Šetajućim korakom ide kroz sve to i pažljivo zapisuje šta vidi, čuje, dotiče, miriše i okusi. Kaže da stoji u svojim cipelama malo začuđen i malo u dilemi. I baš tako začuđen čitaocima otkriva svijet leptirova bez težine, svijet u kojem treba letjeti.
Bogatstvo Kravosove poezije smo doživjeli prilikom predstavljanja knjige So na jezik. Učenici dopunske nastave slovenačkog jezika su tokom nastave upoznali Kravosov život i rad, tako da su na literarnoj večeri mogli slijediti pjesme na slovenačkom i srpskom jeziku. Srpske prevode je čitala Ana Marjanović, koja je lijepo povezivala sva tri odlična govornika: Marka Kravosa, Miljka Šindića i Zdravka Kecmana.
