O nama

Kada je 1878. godine Austrougarska zauzela Bosnu i Hercegovinu, unutar istih granica našli su se narodi BiH i Italijani. Teški uslovi života u pojedinim italijanskim krajevima, koji su bili pod Austrougarskom vlašću, naveli su tamošnje italijansko stanovništvo da, sa sebe, potraže srećnije mjesto pod suncem. Tako su u BiH počeli da pristižu doseljenici iz Italije. Naselili su se u velike gradove, Banja Luku, Konjic, Tuzlu, ali i krajeve oko Prnjavora, posebno u mjestu Štivor, u kojima su se nadali da će naći posao i imati bolji život.
Savlađujući početne teškoće u prilagođavanju novoj sredini, doseljeni Italijani zadržavajući svoju vjeru, običaje i jezik, dijelili su sa domaćim stranovništvom dobre i loše događaje svakodnevnog života.
Doseljenici iz Italije bavili su se poljoprvredom, stočarstvom, a bilo ih je i koji su bili šumski radnici, prerađivači drveta, građevinari, i drugo. Bavili su se svojim obrtom, a sposobniji, kao preduzetnici, osnivali su preduzeća, pilane, gradili pruge i slično.

U selu Šibovska blizu Štivora, gdje su živjeli Nijemci, 1902. godine otvorena je prva osnovna škola u kojoj se učio i italijanski jezik. Danas se u Štivoru još uvijek govori italijanski jezik sa dijalektom, kraja odakle su došli. Njega čuva i njeguje oko 150 Italijana, uglavnom srednjih i starijih godina. Mladi su većinom, u potrazi za poslom, otišli u Italiju.

Izvor: "Upoznajmo se! Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini", Leonard Valenta, Priručnik o kulturi, baštini i tradiciji nacionalnih manjina u BiH, OSCE BiH, 2009. godine