O nama

Domovina Roma je Beludžistan, oblast u sjeverozapadnoj Indiji. Još u 10. vijeku Romi su počeli napuštati svoju domovinu, tražeći bolje uslove za život. Od tada započinju njihova stalna putovanja i nomadski način života. Ti vječiti nomadi ni do danas nemaju svoju domovinu, razasuti po cijelom svijetu. U Evropu su počeli pristizati preko Male Azije, zatim preko Bosfora na Balkan. U 14. vijeku naselili su oblast Karpata, odakle su se rasuli na sve strane po evropskom komtinentu: od Grčke i Finske, od Rusije do Pirinejskog poluotoka. Danas nema države u kojoj ne žive Romi.

U Bosnu i Hercegovinu Romi su najvjerovatnije došli sa Osmanlijama i trajno ostali u njoj. Svoj nomadski način života, kako u drugim evropskim zemljala, tako i u BiH u potpunosti su prilagodili životnim uvijetima koji su tu vladali. S druge strane, nisu svi Romi nomadi, jer većina Roma danas živi starosjedilačkim načinom života. Kroz svoju istoriju, Romi su trpjeli brojna poniženja, pa i otvorene progone. U srednjem vijeku, u nekim gradovima i zemljama proglašavani su zakoni protiv Roma, koju su čak predviđali i smrtne kazne za svakoga ko bi samo govorio romskim jezikom. Ipak, najveći progoni i stradanja Roma su bili u Drugom svjetskom ratu, kada su nacisti organizirano proganjali Rome, koji su najčešće završavali u logorima. Posljedica tih progona bio je značajan pad broja romske populacije širom Evrope, a u nekim zemljama kao što su Austrija, Njemačka i Estonija taj broj je sveden na minimum. I u Bosni i Hercegovini došlo je do značajnog pada broja Roma, a tek 1993. godine njihov problem koji je uvijek vezan za isključenost iz društvenih i političkih zbivanja je postao jedan od evropskih prioriteta u pogledu zaštite manjina, borbe protiv diskriminacije , te borbe protiv socijalne isključenosti. I u našoj zemlji se dosta toga radi, od strane državnih, nevladinih i međunarodnih organizacija, na zaštiti prava Roma i poboljšanju njihovog položaja.

(Izvor: "Upoznajmo se! Nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini", Leonard Valenta, Priručnik o kulturi, baštini i tradiciji nacionalnih manjina u BiH, OSCE BiH, 2009. godine)